Zlata Šokec iz Pitomače umjetnica je koja se dugi niz godina bavi kiparstvom te izradom umjetničke keramike i slikanjem. Izradom keramike bavi se više od 30 godina a umjetničkom keramikom posljednjih 15 godina. Posjetili smo je da saznamo nešto više o njoj i njenom radu te kakvi su bili njeni počeci kao umjetnice.
– Već od ranih godina u mladosti u slobodno vrijeme sam se počela baviti kreativnim radovima kao što su šivanje, kreiranje modela, crtanje i drugo. Spletom okolnosti, na jednom putovanju u Zagreb, susrela sam se s jednom poznatom keramičarkom i shvatila da je to zapravo moj izbor, keramika. Uz njezinu pomoć i podršku krenula sam, govori Šokec i dodaje da je nemoguće odgovoriti na pitanje koliko je umjetničkih djela napravila do sada. – Brojka je više od nekoliko tisuća komada, ističe Zlata Šokec i dodaje da su svi njeni radovi unikatni a radila je umjetnički nakit, kutijice za nakit, žardinjere, pepeljare, vaze, ukrasne predmete, lampice i još mnoštvo drugih motiva.
– Svoju prvu skulpturu odradila sam 90-ih godina prošlog stoljeća i tada započinje faza mog punog kreativnog izražavanja. Skulpture koje sam radila bile su vezane uz sjećanje na moje djetinjstvo, ljude koji su me okruživali, na način života i običaje iz tog vremena. Svi su bili izrađeni na grub i prepoznatljiv način i kao takvi brzo su svrstani u naivnu umjetnost. Najdraža skulptura koju sam izradila je portret koji sam izradila za našeg poznatog slikara naive Miju Kovačića, kaže Šokec.
Svoje radove izlagala je na samostalnim izložbama širom Hrvatske i regije, od Zagreba, Buzeta, Preloga, Pitomače, Virovitice preko Našica do Sevnice, Maribora, Ohrida i još mnogih drugih mjesta. Jaslice je izlagala na skupnim izložbama i to u muzeju u Zelini, Koprivnici i Slavonskom Brodu.
U posljednje vrijeme bavi se i slikanjem a najdraži motiv joj je rijeka Drava u tehnici ulja na platnu.
-Posjedujem i znatnu kolekciju umjetničkih slika, kako akademskih tako i slikara amatera. Budućim mladim umjetnicima poručila bi da budu ustrajni i marljivi u svom radu, vjeruju u sebe, da prijeđu granice okvira u kojem trenutno rade i djeluju i proširuju horizonte djelovanja, pokucaju na neka nova vrata. Meni osobno je to pomoglo i uvijek mi zvone u glavi riječi iz Biblije: „Ako dođete pred zatvorena vrata, pokucajte, otvorit će vam se”.
