Đurđevačka književnica Božica Jelušić dobitnica pjesničke nagrade Tin Ujević 2019.
Na dan rođenja Tina Ujevića, 5. srpnja doznajemo ovogodišnjeg dobitnika Nagrade Tin Ujević, koju od 1981. godine dodjeljuje Društvo hrvatskih književnika za doprinose u hrvatskom pjesništvu.
Na ovogodišnji natječaj za Nagradu Tin Ujević stiglo je 59 knjiga. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Tin Lemac, književnik, književni teoretičar i kritičar (predsjednik Povjerenstva), Ružica Cindori, pjesnikinja i tajnica Društva hrvatskih književnika i Tito Bilopavlović, književnik i književni kritičar, u uži izbor izdvojilo je sljedeće knjige:
Božica Jelušić: „Kotačev slavopoj“
Sonja Manojlović: „Gledajući odgovore“
Zvonimir Mrkonjić: „Reciklažno dvorište“
Davor Šalat: „Zvijezde, davna lica spašenih“
Povjerenstvo je jednoglasno odlučilo da se Nagrada Tin Ujević za najbolju novu zbirku pjesama objavljenu od svibnja 2018. do svibnja 2019. dodijeli našoj Božici Jelušić za knjigu Kotačev slavopoj.
Obrazloženje nagrade:
Božica Jelušić ugledna je hrvatska književnica čiji je pjesništvo obilježilo nekoliko decenija suvremenog hrvatskog književnog stvaralaštva. Unatoč brojnim poetičkim mijenama i raznorodnosti lirskih glasova koji su se smjenjivali u različitim poetičkim periodima, Božica Jelušić ostala je vjerna tradicionalnoj poetici i svim njezinim tvorbenim sastavnicama. To je u današnjem vremenu znak neodustajanja od vlastitosti kad zaglušna buka različitih i istih pjevanja opterećuje književno polje.
U knjizi “Kotačev slavopoj” autorica je ukazala na tri vlastite pjesničke preokupacije, a to su odnos prema životu, suvremenosti i poeziji. Pjesme su pisane pravilnom formom soneta ili u četverostisima s obgrljenom rimom. U njima prevladavaju tradicionalni motivi (munja, oluja, bokal), poetizmi (lokvanj, stelja, kumir), autorski neologizmi (donebesna, snomorica, srcolovka, domotužje, bezvjetrica), poetski motivirani leksemi (velur, raža, grivna), etimološke figure (sipki gips) i metajezične atrakcije (tijelo teksta, jezične figure). Od svih navedenih preokupacija dominira ona metapoetička pri čemu autorica ističe umijeće nad vještinom, prirodni poticaj pisanja naspram diskurzivnih pobuda, pisanje pjesme kao života, a ne samo kao teksta.
U odnosu prema životu preferiraju se metafore prirode kao smjene životnih ciklusa, te pitanje pjesnika kao čovjek osuđenog na svaku vrstu ruba (od onog društvenog do onog duhovnog i filozofskog). Suvremenost je najmanje zastupljena, no prema njoj autorica zauzima ironijsku perspektivu jer je ona zakrčena trivijalnostima svakodnevnog života naspram vječnih vrijednosti kojima treba težiti. U pjesmi po kojoj je naslovljena zbirka radi manifest spajajući sve navedene preokupacije i ističući određeno metapoetičko i autopoetičko sanjarenje. Dosljednost u oblikovanju poetike, probrana poetska retorika, suptilno baratanje tradicionalnim tvorbenim načelima i neodustajanje od poezije kao života čine Božicu Jelušić jednom od najznačajnih pjesničkih osobnosti suvremenog hrvatskog pjesništva. Zbog svega navedenog, s oduševljenjem je predlažemo za dobitnicu Nagrade Tin Ujević za 2019. godinu.
