FOTO Međunarodni dan starijih osoba, Darko Huzjak: „Nikad se ne predati, to je ključ dugoga života”
Povodom obilježavanja Međunarodnog dana starijih osoba posjetili smo COSI – Centar za osobe s invaliditetom gdje smo razgovarali sa njezinim stanarima te saznali kako izgleda njihov život i prisjetili se zajedno s njima njihovih dana mladosti.
Stanar Darko Huzjak ima 75 godina, rodom je iz Varaždinskih toplica, a otkrio nam je tajnu dugovječnog života.
– Jedan dan vam je ovakav, drugi dan vam je onakav, uglavnom duramo. Da je možda malo više tih aktivnosti za nas starije osobe bilo bi malo bolje, ali ovako, kako nam je suđeno. Da mogu razgovarati sa mladim sobom, rekao bi mu nastavi živjeti onako kako ti život daje. Znate, pa mogu reći da u većini života nije mi bilo loše. Dok je čovjek mlađi bavi se sportom, ovim, onim, ide na takmičenja ovakva, onakva, stalno je u akciji. Tu je i radni odnos. Sve vrijeme vam to lijepo prolazi. I, ono, niti ne znaš kako počinje idući dan. Dok sad recimo, sve zavisi od toga kako je čovjek bolestan, ne? Jednostavno jedan dan možeš hodat, drugi dan više ne možeš. I sve kažem tako da, ono, samo bi svakome, bez obzira koje dobi bio rekao, ne daj se. Nikad se ne predati, to je ključ dugoga života.
Na pitanje kako kako provodi svoje vrijeme u domu Darko je kazao sljedeće.
– S nekima više komunicirate, s nekima manje komunicirate. Recimo, ja imam jedno svoje društvo, jer nas ima ovdje malo, trideset i dvoje. Od toga je većina nepokretna i sve tako. A od nas koji smo pokretni , onda recimo, našao sam još jednoga koji relativno isto igra dobro šah. Pa onda kad nam dosadi, onda uzmemo tablu, šah i idemo i igramo šah. – zaključio je Darko.
Stanarica Margareta Pintarec ima 85 godina, rodom je iz Prugovca, a rekla nam je kako je rad najvažniji dio čovjekova života.
– Rad ne šteti, mladi ljudi bi trebali više raditi, mladi se danas sve manje primaju rada. Mi smo nekad radili od jutra do večeri i sve je nekako bilo blagoslovljeno. U današnje vrijeme nije toliko blagoslovljeno kako je nekad bilo. Cijeli dan smo kopali i to svaki dan, a u nedjelju smo odmarali, to je bilo kao da idemo u nebo. Tako se nekad odgajalo. Prek tjedna radi, a nedjeljom odmaraj. Mi smo sve sebi nekad posadili i imali, a danas nije tako. Sada smo u ovim godinama ovdje, a dokle bumo ne znamo, to samo dragi Bog zna. – kazala je Margareta.
Marija Botinčan ima 86 godina, rodom je iz Rakitnice, a najdraža stvar joj je gledati kroz prozor ljude kako se šetaju.
– Imam tri kćeri. Muž mi je umro. Sad sam ovdje u domu i uživam. Lijepo mi je ovdje. Nema se baš čovjek puno s kim družiti. U slobodno vrijeme gledam ljude kako se šetaju oko crkve. Moja soba baš na tu stranu gleda. Išla bi se i ja šetati, ali nemam s kim, a samoj mi se neda. – rekla nam je Marija.
Dodajmo kako su COSI posjetili i najmlađi iz Dječjeg vrtića Maslačak koji su se predstavili stanarima plesom i pjesmom, a pridružili su se i stanari Udruge Mali Princ Đurđevac.
Snimio Matej Baltić
