In memoriam – Krunoslav Heidler (27. kolovoza 1932. – 17. srpnja 2019.)

avoco 18. srpnja 2019.Posljednje ažuriranje: 18. srpnja 2019.

Rođen u Vitezu (BiH) 1932. godine, gdje započinje osnovnoškolsko obrazovanje, ali nošen vihorom Drugog svjetskog rata, život i školovanje nastavlja u Poljskoj, zatim Njemačkoj i naposljetku u Sarajevu, gdje završava i gimnaziju. U Zagrebu studira hrvatski i njemački jezik na Višoj pedagoškoj školi, pohađa Kinematografsku školu, a usporedo s tim pohađa i predavanja na povijesti umjetnosti, fizici, astronomiji, psihologiji, pedagogiji i Višoj školi za vanjsku trgovinu.

Po zanimanju majstor tona i filmske rasvjete, a u životu urednik dijafilmova i nastavnih filmova za osnovne i srednje škole u Zora filmu, majstor dokumentarne i umjetničke fotografije, tajnik Kino saveza Hrvatske (danas Hrvatski filmski savez), potom direktor Studija za crtani film u Zagreb filmu, tajnik Društva filmskih radnika Hrvatske, glavni tajnik Saveza filmskih radnika Jugoslavije, direktor Filmske radne zajednice KINO, suradnik u turističkoj propagandi Hrvatske i brojne druge funkcije i projekti kojima je obilježio hrvatski nezavisni film i fotografiju.
Neumorna duha, britkog jezika i bistra uma, ljubitelj svakodnevnog rituala čitanja novina, ispijanja kave s prijateljima i pokoje cigarete, a prije svega zaljubljenik u život i rad, komentirajući svakodnevne događaje, prepričavajući svoja iskustva, bio je neiscrpan izvor informacija.

Uvijek se s divljenjem moglo poslušati tog čovjeka, profesionalca u svakom smislu, koji je naprosto odisao šarmom, duhovitošću i dovitljivošću, a svi ćemo ga pamtiti prepunog životne energije i ideja. Kako i ne bi, kao predvodnik i pionir nebrojenih projekata u filmskom, dokumentarnom i fotografskom stvaralaštvu, obrazovnom i odgojnom polju, kulturnom i društvenom svijetu darovao je i u nasljedstvo ostavio neprocjenjivu baštinu svojeg rada, zalaganja i djelovanja. Mi ćemo izdvojiti samo dio njegove suradnje s Muzejom Grada Đurđevca i našim gradom, pri čemu zasigurno nismo ni svjesni značaja i iznimne časti što smo imali prilike surađivati s jednim, kako bi on to uvijek u šali volio isticati, „običnim Bosancem“.
Kulturan i neposredan, sa svojim znanjem iz područja kulture, osobito filmske, odavao je osobu visoke estetske razine. Uvijek spreman na kritiku svojeg rada, ali istu je dijelio i drugima, uvijek sa željom da umjetnost prevlada. Iako se tek po umirovljenju preselio u Đurđevac početkom devedesetih, nije mu ni na kraj pameti bilo mirovati, nego je tek tada dobio još više vremena za bavljenje, ponajprije fotografijom. U tih tridesetak godina otkako je postao Picokom, ostavio je neizbrisiv trag u kulturnom i društvenom životu našeg grada.

Osnivač i prvi predsjednik Foto-kino kluba Drava, pokretač međunarodnog Foto safarija po Dravi, dobitnik Povelje grada Đurđevca 1999. godine samo su neke od crtica njegovog života u Đurđevcu. Kroz brojne suradnje s Muzejom posebno valja izdvojiti njegovo uključivanje u snimanje dokumentarnih filmova o tradicijskim obrtima Koprivničko-križevačke županije, brojne izložbe FKK Drava te napose organizaciju Međunarodnog salona umjetničke fotografije, koja je upravo pod njegovom inicijativom krenula u galerijskim prostorima Staroga grada.

Okupivši brojne vrsne fotografe, umjetnike iz svijeta filma i fotografije, galerijski prostori utvrde Stari grad imali su privilegiju biti mjesto žiriranih izložbi umjetničke fotografije.

Njegova posljednja izložba pod nazivom „SpomenArt – Već viđeno“ u prostorima Muzeja Grada Đurđevca održana je u travnju 2014. godine.