Iz Exmoutha do Đurđevca: Priča o ljubavi prema Hrvatskoj i životu između dva svijeta

John ima 54 godine. Rođen je 1970. godine u Adelaideu, Australija. Njegov otac je rođen u Hrvatskoj, 1940. godine. Bio je mlad, tek osamnaest, kad je napustio domovinu i otišao u Australiju. Ondje je stvorio novi život – ali srce, izgleda, nikad nije potpuno otišlo iz Hrvatske.

– Možda ja nisam rođen ovdje, ali moj otac i mama jesu. A ja sam došao kad sam bio beba. I sjećam se još baka kad je bila živa. Kad sam imao jedanaest godina došao sam ovdje, i nakon toga nisam dolazio skoro do 35. godine. Kad sam se vratio, osjećaj je bio kao da sam doma. Skinem se bos i hodam po travi. To je moje. Ne mogu to objasniti. Nešto me uvijek vuče natrag. –Priča John.

Danas redovito dolazi u Hrvatsku, iako je zbog COVID-a i financijskih prilika napravio pauzu od čak šest godina. No, veza s domovinom je ostala neraskidiva.

– Sada sam kum, imam svoju malu, moram doći nju vidjeti. Prije sam dolazio svake ili svake druge godine. Sad sam prvi put natrag nakon šest godina. I iskreno? Ne želim se vratiti natrag u Australiju. Ovdje mi je bolje. Ljudi su drukčiji.

Mentalitet: Hrvatska duša vs. australska distanca

Kad govori o razlikama između ljudi, John ne dvoji:

– U Hrvatskoj ne moraš imati ništa, a ljudi ti kažu: ajde, dođi, jedi, pij. U Australiji – možeš sjediti na šanku i biti žedan, nitko ti neće kupiti pivo. Kod nas? Sjedneš, ne moraš ni pitati, već stave pivo pred tebe. Gladna si? Evo ti jelo. Mjesec dana sam ovdje i mislim da sam “metnio” deset kila. – istaknuo je kroz smijeh.

Život u Australiji mu, kaže, donosi sigurnost, ali ne i toplinu:

– Prije su svi mene pitali: ‘Jel mi možeš naći posao u Australiji?’ A ja njima kažem: ‘Možeš li sad ovdje jesti? Možeš li piti? Pa što ti fali?’ Novci nisu sve. Ovdje je bolji život.

Život u Exmouthu: Rad, more i mir

Johny danas živi u Exmouthu, malom gradu u Western Australia s oko 3.000 ljudi. Tamo radi kao miner u rudniku tvrtke Rio Tinto, već dvadeset godina.

– Prije sam ekspandirao zemlju, sad bušim rupe. Sjedim u mašini, bušim, drugi napune eksplozivom, to pukne, i onda se kopa. Radim 14 sati po danu ili noći, tri dana dnevna smjena, četiri noćna, pa sedam dana slobodno. Samo rad, rad, rad… još par godina pa penzija.

O životu tamo govori s dozom mira u glasu:

– Exmouth je na moru, nema gužve, nema svjetla na cesti, nema semafora – možeš radit što hoćeš. Ujutro otvorim vrata, emu mi stoji ispred. To su one velike ptice, kao noj. A zanimljivo – mama snese jaje i ode, tata sjedi i čuva djecu.

Priroda Australije: Lijepa, ali opasna

Kad pričamo o životinjama, nasmije se:

– U Australiji te sve hoće ubiti. Imamo zmije, pauke, tarantule, škorpione, morske pse, krokodile, otrovne meduze…

Na plažu ide redovito, iako zna da se u vodi često skriva opasnost:

– Morskog psa uvijek ima. Neki mali, s njima plivaš. Ima i tigar-sharks, reef sharks, tuna, sailfish… Al’ nema previše velikih white pointera. Krokodila ima, ali nisu toliko opasni. Postoji kontrola avionom, pregledaju obalu – ako ga vide, kažu ti da izađeš iz vode.

Usporedba Jadranskog mora i Indijskog oceana?

– Toplije je kod mene. Kod nas je plitko sto metara pa si još uvijek do koljena. A na drugoj strani odmah ide duboko, do 1.000 metara. To je kraj kontinentalne ploče. Zato svi dolaze pecati – najbolji ribolov je kod nas u Exmouthu.

Australija nije jedna zemlja – to je kontinent

Putovati po Australiji – to je, kaže, kao putovati po cijelom kontinentu:

– Moja mama živi u Queenslandu, a ja sam u Western Australia. Da dođem do nje – Exmouth do Pertha, dva sata avionom. Perth do Brisbane, skoro pet sati. Pa još do Townsvillea. I karta me košta oko 2.000 dolara. A do Hrvatske – Exmouth–Perth, Perth–Doha deset i pol sati, Doha–Zagreb šest i pol sati. Sve skupa – 24 sata. I još ti vrijeme ide natrag!

Kada leti, vrijeme mu se čini beskonačno:

– Zaspim misleći da sam spavao dva sata – pogledam, prošlo 20 minuta. Vremenska razlika u Australiji je ogromna. Western Australia je šest sati ispred Hrvatske. Queensland je još dva sata ispred mene. Ogromna zemlja.

Hrana, meso i – ćevapi u Australiji

Johny nije samo rudar – on je i bivši mesar, s dvadeset godina iskustva.

– Još uvijek sam radim ćevape, kranjske, sosove. Naučio sam od tate. Bio je mesar, pa ja preuzeo.

Na pitanje voli li više podravsku kuhinju ili australsku, ne može birati:

– Ja sve volim jesti. Moja žena je kuhar, ona mi pravi špagete, šnicle, ribu… Sve. Australija ima hranu iz cijelog svijeta – možeš kupiti ćevape, slanine, sve kao i ovdje. A i ja pecam svaki drugi dan – jedem puno ribe.

Za klokanovo meso kaže da ga ne voli, iako je danas popularno:

– On je ko jelen – nema masnoće, jak okus. Zdravo je, ali ja ne volim.

A Hrvatska? To je dom.

Za sam kraj postavili smo pitanje – što ga najviše veže uz Hrvatsku?

– Danas odrasla žena, bila je djevojčica, brali smo trešnje. Bio sam kum Lani, držao sam ju kad je bila beba. Teta mi još živi ovdje… Sve me veže. Sve.

Kad bi nekome trebao opisati Australiju?

– Dođi i vidi. Ali Australija je veća od cijele Europe. Moraš planirat gdje ideš. Ako hoćeš surfat, idi na istok. Ako hoćeš mir, ribu, ocean – idi na zapad. Guglaj, planiraj, ali obavezno dođi. “Beautiful country. Beautiful people”.

Fotografije ustupio Ivan Grgelec (John).