Mlada poljoprivrednica Doroteja Santo iz Đurđevca: “Povrće uzgajamo na preko 17 hektara”
Broj mladih koji preuzimaju poljoprivredna gospodarstva svakodnevno raste te je nužno taj trend i zadržati, a motivirati više mladih ljudi da se počnu baviti poljoprivredom popriličan je izazov. Da mogućnosti za proizvodnju povrća u Hrvatskoj još nisu iskorištene, potvrđuje i podatak da smo po količini proizvedenog povrća na 19. mjestu od 27 zemalja Europske unije.
Unatoč brojkama, mladi poljoprivrednici ne odustaju i vrlo uspješno se probijaju u svijet proizvođača hrane; žitarica, voća i povrća.
Jedna od njih je i Doroteja Santo iz Đurđevca, inženjerka agronomije, koja je uz pomoć supruga pokrenula plasteničku proizvodnju i već ušla u novu poljoprivrednu sezonu, u kojoj se otvaraju i nove mogućnosti za proizvodnju povrća za industrijsku preradu jer se zbog sve veće nesigurnosti na svjetskom tržištu povećava potražnja za domaćim proizvodima.
„OPG smo pokrenuli 2018. godine s početnom površinom od jednog hektra, ali sad svoje povrće uzgajamo na preko 17 hektara.” – rekla je Santo i dodala kako ove godine uzgajaju papriku, krastavce, zelenu salatu, mahune, lubenica i jagode koje su trenutno aktualne.
„Istaknula bi da uz plasteničku i proizvodnju na otvorenom, od prošle godine sadimo i industrijsku rajčicu za potrebe prehrambene tvrtke iz Koprivnice, što se pokazalo dobrim poslovnim pothvatom s obzirom da ove godine sadimo šest hektara industrijske rajčice, dva više nego lani.” – zaključuje Santo.
„Prošle godine smo pretrpjeli ogromnu štetu uzrokovanu poplavama u proljeće, ali to nas nije obeshrabrilo. Štoviše, ove godine uzgajamo najviše povrća do sada.” – spominje Santo i dodaje kako joj je obitelj u svemu velika podrška.
„S obzirom da imam dvije male djevojčice, a posao na poljoprivredi zahtjeva konstantnu brigu, mama i tata su velika podrška pa mogu reći da je ovo obiteljski posao i svi uskaču na mjesto koje u tom trenutku zahtjeva intervenciju.” – govori Doroteja i dodaje da je u cijeloj priči puno odricanja, ali se isplati.
„Ustajemo vrlo rano i liježemo dosta kasno. Posla je puno, vremena još manje, ali sve stignemo jer smo jedan dobro uhodan tim.” – zaključuje Doroteja Santo.
Tekst i foto; Silvija Zidar
