NAKON 44 GODINE Vesna Markač zatvara jedno veliko poglavlje i ispisuje nezaboravnu priču
Nakon 44 godine rada u zdravstvenom sustavu, medicinska sestra i primalja Vesna Markač iz Đurđevca odlazi u zasluženu mirovinu.
Njezino ime desetljećima je sinonim za profesionalnost, toplinu i povjerenje, a za mnoge generacije žena bila je prvi oslonac pri dolasku u ambulantu.
– Svoj radni put započela sam 19. siječnja 1982. godine u rodilištu Virovitičke bolnice, gdje sam radila kao primalja i stekla temeljna iskustva u radu s rodiljama i razvila ljubav prema svom pozivu – započinje svoju priču sestra Vesna.
U Đurđevac je došla 9. studenog 1987. godine, gdje se zaposlila u Domu zdravlja.
– Nakon toga sam dvije godine radila u Molvama, u ordinaciji obiteljske medicine. U tom razdoblju, 1994. godine, kratko sam radila i u rodilištu na splitskim Firulama, gdje sam dodatno obogatila svoje iskustvo i znanje – govori.
Nakon povratka iz Splita nastavila je raditi u Domu zdravlja Đurđevac i to u ginekološkoj ordinaciji, gdje je ostala sve do umirovljenja.
– Prvo sam radila s dr. Jelićem i dr. Pazinom, zatim s dr. Bušićem do 2010. godine, a od 2011. godine bila sam desna ruka dr. Muršiću, s kojim sam radila do posljednjeg radnog dana – govori Vesna čiji je radni vijek obilježen nevjerojatnom predanošću.
– U 44 godine rada bila sam na bolovanju samo jedan jedini mjesec, a dva puta izbivala zbog porodiljnog dopusta – napominje Vesna kojoj su dva sina i suprug velika podrška.
Radni vijek odradila putujući na posao biciklom
– S obzirom da sam do radnog mjesta udaljena skoro dva kilometra, iza sebe imam pošteno odrađenu “biciklističku kilometražu” – govori Vesna kroz smijeh i dodaje kako je u tim putovanjima bezbroj anegdota.
– Bilo je snježnih avantura, sunca, kiše i vjetra, padanja i dizanja, ali uvijek sam na posao dolazila na vrijeme – rekla je Vesna koju kolege opisuju kao smirenu, pouzdanu i iznimno empatičnu osobu, uvijek spremnu pomoći, saslušati i pružiti riječ utjehe.
Brojne žene iz Đurđevca i okolnih mjesta pamte je po ljubaznosti, razumijevanju i profesionalnom pristupu.
– Vesna nije bila samo medicinska sestra. Bila je podrška, savjetnica i prijateljica mnogim pacijenticama. Svojim je radom ostavila dubok trag u našoj zajednici – naglasili su njezini kolege na oproštaju.
I sama Vesna priznaje da još nije svjesna da odlazi u mirovinu
– 44 godine prošle su brzo. Iza mene je jedno životno poglavlje koje ću s ponosom prepričavati i sjećati ga se – navodi Vesna koja se planira posvetiti stvarima koje je godinama odgađala: vrtlarstvu, brizi o svom cvijeću te starinskim predmetima koje s ljubavlju prikuplja.
Na kraju priče možemo reći da će njezin doprinos zdravstvu i lokalnoj zajednici ostati trajno zapisan.
