Tea Josipović; „Jedan od glavnih ciljeva mi je dostići svog didu po uspjesima. A možda ga jednog dana i prestići.“

Petnaestogodišnja Đurđevčanka Tea Josipović, učenica Gimnazije dr. Ivana Kranjčeva, uspješno usklađuje školu, sport i umjetnost. Rođena je u Požegi, no prije početka osnovne škole doselila se u Đurđevac gdje je završila osnovno obrazovanje i danas pohađa gimnaziju.

Ljubav prema motosportu u njezinoj obitelji traje generacijama. Djed je bio višestruki prvak Jugoslavije i Hrvatske u cestovnom motosportu, a vozio je i motocross. Tu je strast prenio na sina Daniela, a potom je ona prirodno stigla i do Tee.

„Od malih nogu sam okružena motorima, trkama i vozačima. Dida je tu ljubav prenio na tatu, a onda je to nekako došlo i do mene“, rekla je Tea.

Na quad je prvi put sjela s deset godina. Iako je sport pratila odmalena, taj trenutak bio je presudan.

„Čim sam sjela na quad, znala sam da ću početi voziti i da će to biti dio mene.“ – otkrila nam je Tea.

Njezin otac Daniel Josipović, predsjednik i trener u ORK Peski Đurđevac, priznaje da tada nije očekivao koliko će ozbiljno pristupiti sportu.

„Već nakon prve ili druge vožnje vidio sam da ima talent. Tada sam shvatio da će to otići u ozbiljnijem smjeru“, ističe.

Klub u kojem trenira natjecateljski je orijentiran i fokusiran na sustavan rad.

„Gdje god postoji motocross staza na kojoj se može trenirati s quadom, mi idemo“ – objašnjava Daniel, uspoređujući njihov rad s rekreativnim pristupom kakav njeguje, primjerice, ATV Podravina.

Treninzi uključuju tehničku pripremu, rad na snazi i kondiciji, a disciplina je neizostavna.

„Ako želite uspjeh, trening se mora odraditi.“ – istaknuo je Danijel.

Pripreme za utrku počinju nekoliko dana ranije. Provjerava se oprema, tata pregledava quad, sve se pakira večer prije. Onda se pokušavamo dobro odmoriti, opisala je Tea.

Posebno naglašava važnost mentalne snage.

„Fizička priprema je jako bitna, ali ako se psihički nismo pripremili da se želimo boriti za prvo mjesto, onda je sve to uzalud.“

Kondiciju održava vožnjom quada i bicikla, često uz podršku oca i prijatelja, rekla je kako je oni potiču da ide preko svojih granica.

Jedna od utrka koja joj je ostala u posebnom sjećanju održana je na stazi Villare u Požegi;

„Kad sam izlazila sa staze, ljudi su stajali uz ogradu, pružali mi ruku, držali transparente. To su većinom bila djeca mojih godina. Tada sam shvatila da se stvarno želim baviti motosportom.“ – ispričala je i dodala kako ju je upravo ta izravna podrška publike dodatno motivirala.

Daniel ističe kako bi volio vidjeti više djevojčica u motosportu i dodaje da se često misli da je to sport za dečke, ali nije tako. Govori kako će izaći na start i s muškima i sa starijima od sebe i pokušat će im pokazati da nisu bolji od nje. Dodaje kako su disciplina i podrška ključni, ali i da škola mora ostati prioritet.

„Rekao mi je da mi o ocjenama ovisi natjecateljska sezona, jer škola ne smije biti na drugom mjestu“, kaže Tea kroz smijeh.

Majku opisuje kao stalnu i tihu podršku i kaže kako ništa bez nje nebi funkcioniralo tako kako funkcionira. Veliku ulogu imaju i prijatelji. „Baš im se vidi iskra u očima kad saznaju da sam postigla dobar rezultat. Već su rekli da će doći navijati na iduće utrke.“

Tea nam je otkrila i da uz sport, važan dio njezina života zauzima crtanje; „To mi je balans između brzog života u trkama i mirnog života gdje mogu sjediti u svom svijetu“, objašnjava.

Njezin talent prepoznat je kada je ilustrirala dječju knjigu “Vatreni zmaj Arian i Čarobna djevojčica Itaija”, koja je dostupna i u gradskoj knjižnici u Đurđevcu.  Ističe kako je upravo ta knjiga bila njezino prvo pravo likovno iskustvo s kojim je nešto postigla.

Dok crta, kaže, često razmišlja o utrkama i planira sljedeće poteze na stazi.

Ciljevi su joj jasno postavljeni; ispričala je kako želi završiti dobru školu, naći dobar posao i financijski se osigurati kako bi si mogla priuštiti daljnje trke i treninge.

Sportski cilj još je konkretniji: „Jedan od glavnih ciljeva mi je dostići svog didu po uspjesima. A možda ga jednog dana i prestići.“

U svakodnevici pokušava uskladiti obveze i treninge, koji su intenzivniji uoči natjecanja, dok se u ostalom razdoblju organiziraju uglavnom vikendom.

Između školskih zadataka, treninga i crtanja, Tea nastavlja graditi svoj put – svjesna da su rad, disciplina i podrška najvažniji temelji za svaki uspjeh.

Fotografije ustupila Tea Josipović