ŽIVOTNA PRIČA Marica Beg: “U Kanadi sam ostvarila sve što sam mogla – sada prodajem kuću u Ferdinandovcu”

Marica Beg, rođena Bošnjak, dolazi iz Ferdinandovca. Danas živi u Kanadi već više od 50 godina, no i dalje se često vraća rodnom kraju. U emotivnom razgovoru, Marica je s nama podijelila svoju životnu priču – od odlaska iz Hrvatske, preko borbe u inozemstvu, do današnjeg mirnog života u mirovini.

Kako je počelo vaše putovanje iz Ferdinandovca?
Rođena sam u Ferdinandovcu. Zovem se Marica Beg, a djevojačko prezime mi je bilo Bošnjak. Od mladih dana sam krenula van u svijet. Završila sam srednju medicinsku školu u Bjelovaru između 1963. i 1967. godine. Tada sam otišla u Njemačku. Tamo sam provela dvije godine i upoznala svog muža. Oženili smo se i zajedno se preselili u Toronto, u Kanadu.

Kako je izgledao vaš početak u Kanadi?
Na početku smo svi živjeli zajedno, muž, svekar, svekrva, sestra muževa, sve u jednom stanu na Gladstone Avenue u Torontu. Svekar je prodao kuću u Jastrebarskom i kupio smo kuću u Torontu zajedno s mužem. Uselili smo 1971. godine. Tada nam se rodila i kćerka. Sedam godina smo živjeli s roditeljima, štedjeli, a onda se odvojili jer se svekrva i ja nismo najbolje slagale.

Kako ste gradili svoj život u Kanadi?
Gradili smo malo po malo. Kupili auto, kuću, zemlju dalje od Toronta – tri i pol ekra, što je oko dvije rali po našem. Radili smo oboje. Ja sam bila medicinska sestra, i morala sam ponovno polagati ispite za rad u Kanadi.

Vaš muž je, nažalost, preminuo…
Da. U braku smo bili 37 godina. Moj muž je obolio od ALS-a – amiotrofične lateralne skleroze. Vjerujem da je bolest povezana s masti na bazi žive koju je koristio u mladosti za psorijazu. Bolest je brzo napredovala i preminuo je godinu dana nakon dijagnoze. Imala sam veliku pomoć od liječnika i bolnice – bili su izuzetni.

Kako danas živite?
Sama sam, ali nisam usamljena. Imam veliku kuću s četiri spavaće sobe. Financijski sam osigurana. Sin mi živi 10 minuta udaljeno, kćerka sat vremena. Imam dvije unuke – blizanke koje studiraju. Pomogla sam im – kupila auto i dala novac za fakultet.

Važno je spomenuti – rekli ste da prodajete kuću?
Da. Prodajem kuću u Ferdinandovcu. Tamo gdje je moj tata sve gradio – zidove, štagalj, kokošinjac, dvije garaže, sušara za meso, sve je čvrsto zidano. Tu je i vanjski zahod, sokak, koš za kukuruz… Sve je održavano. Ali više nema smisla držati to, jer moj život je sada u Kanadi.

Što biste poručili onima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo?
Ne smije se bojati. Moraš biti uporan, raditi i poštovati pravila zemlje u koju ideš. I najvažnije – nauči jezik. Moraš se snaći, polagati ispite u svojoj struci, štedjeti. Ako ideš van, idi s ciljem da stvoriš nešto – za stalno.

“Nikada nisam požalila što sam otišla u Kanadu. To je bila najbolja odluka mog života.” – zaključuje Marica Bek, žena koja je kroz rad, odlučnost i obitelj izgradila život na dva kontinenta.

Za sve dodatne informacije o prodaji kuće u Ferdinandovcu, zainteresirani se mogu obratiti izravno gospođi Marici Beg na broj; 097/674-2302.

Fotografije iz Kanade, ustupila Marica Beg

Foto i tekst: Monika Majnović