“Snove nosim sa sobom” – priča male Zorjane iz Ukrajine koja je Đurđevac odmah zavoljela

Upoznajte Zorjanu Parhomčuk, veselu i talentiranu djevojčicu iz osnovne škole u Đurđevcu. Iako je tek nedavno doselila iz Ukrajine, već je pronašla nove prijatelje, savladava hrvatski jezik i svojim talentima osvaja srca svih koji je upoznaju. Svira klavir, pleše, a uz sve to – ne skida osmijeh s lica. S njom smo porazgovarali o životu u novoj sredini, ljubavi prema glazbi i plesu, ali i o njezinim snovima za budućnost.

Među mnogim malim učenicima Osnovne škole u Đurđevcu ističe se jedno vedro lice – desetogodišnja Zorjana. Ova iznimna djevojčica došla je iz Aleksandrye, grada u srcu Ukrajine i već tri godine svoj novi dom zove upravo Đurđevac. Iako su joj dani u Ukrajini ostali u posebnom sjećanju, u Hrvatskoj je pronašla toplinu, sigurnost i kako sama kaže, jako puno prijatelja.
– Jako mi se sviđa ovdje, sve je lijepo, ali najviše moji prijatelji. Imam ih u razredu, na plesu, igralištu… Svugdje gdje idem netko me nasmije i obraduje – kaže Zorjana s osmijehom koji grije srce.
No, kao i svaka priča koja nosi tragove selidbe i promjene i njezina ima nijansu nostalgije.
– Nedostaje mi moja najbolja prijateljica Angelina iz Ukrajine. Ona je zaista posebna i uvijek smo se smijale skupa i žao mi je što se više ne čujemo – rekla je Zorjana.

Zorjana dolazi iz sredine koju s ljubavlju uspoređuje s novom. Kaže kako u njezinu rodnom kraju ima stvari kojih u Hrvatskoj nema, poput „cow chocolate chips“ i „najjeftinijeg roznog wc papira“. Ta usporedba, izrečena uz iskreni dječji smijeh, oslikava njezin vedar duh i snagu da iz svakog iskustva izvuče nešto lijepo.
Glazba i pokret duboko su utkane u njezin svakodnevni život. Klavir svira još od pete godine, a početna zainteresiranost ovim instrumentom bila je jednostavna, ali iskrena.
– Kad sam vidjela klavir, pomislila sam ‘Woow! Kako je moguće da svira samo kad ja stisnem tipku?! – uz smijeh je rekla Zorjana koju je u glazbeni svijet uvela škola u Ukrajini, no najveća podrška bila je i ostala, njezina mama. Iako ne može izdvojiti omiljenu skladbu, kaže da uživa u mnogima, no najviše kada svira sama. – Tad se ne bojim greške, nitko ne čuje ako se zabunim. – rekla je Zorjana.
Uz glazbu, tu je i ples – njezina druga velika ljubav, kojim se bavi već šest godina, a trenira latinsko-američke i standardne plesove. Od prvog koraka do danas, skupila je čak sedam zlatnih i dvije srebrne medalje na natjecanjima diljem Hrvatske. Najviše joj je u sjećanju ostalo ono prvo.
– Tada sam osjetila najjaču emociju. Plesali smo u Splitu, a Luka, moj plesni partner i ja, osvojili smo zlato – prisjeća se Zorjana.
Uzori su joj bliski – posebna inspiracija je njezina prijateljica Klara, državna prvakinja u plesu koja, kaže pleše prekrasno.
– Želim biti poput nje i jednog dana sama osvojiti državno prvenstvo. – govori Zorjana.
Posebno mjesto u Zorjaninom srcu zauzima Ana, njezina prva prijateljica u Hrvatskoj za koju ističe kako im je zabavno zajedno, a čak su si darovale i poklone.

Dolazak u novu školu bio je izazovan, no Zorjana ga je prihvatila otvorena srca. Prvi razred završila je u Ukrajini, a zatim brzo naučila hrvatski jezik pomoću videa, igrica i podrške učiteljica. Danas, osim hrvatskog, govori i engleski, a uči i njemački.
– Volim jezike jer želim putovati po cijelom svijetu. Engleski je svugdje i zato mi je jako važan. Jednog dana želim ga savršeno znati. – spomenula je Zorjana.
Najdraži predmeti su joj tjelesni i priroda jer voli kretanje, igru i otkrivanje svijeta. Omiljena igra bez razmišljanja – graničar, a kad je vrijeme za užinu, Zorjana s nestrpljenjem čeka put u školsku kuhinju.
– Hrana je uvijek topla i fina. Kuhinja mi je jedno od najdražih mjesta u školi – navela je Zorjana.
Također, velika je ljubiteljica knjiga i rado posjećuje školsku knjižnicu, posuđuje naslove i s veseljem se upušta u čitanje lektira.
A snovi su veliki, ali nimalo neostvarivi.
– Želim postati državna prvakinja u plesu, otvoriti svoj plesni klub i putovati u Italiju, Francusku, možda čak i Dubai – rekla je Zorjana čija je mama Tatjana istaknula veliki ponos na svoju djevojčicu koja se odlično uklopila u Hrvatsku i aktivnosti koje uspješno provodi.
Iako se veseli putovanjima, Zorjana smatra Hrvatsku svojim domom.
– U Ukrajinu bih voljela samo na kratko, da se prisjetim škole, djetinjstva i naravno, čipsa s kravom i rozog wc papira – rekla je uz smijeh i na kraju dala poruku svim djevojčicama koje se možda boje selidbe u nepoznato
– Budite hrabre i strpljive. Ne odustajte, budite spremne na novosti. Sve je moguće i sve se može – rekla je Zorjana, djevojčica za koje ćemo sigurno još čuti.
Jer snovi su joj jasni, koraci sigurni, a srce veliko poput svijeta u kojem želi plesati.

Razgovarajući sa Zorjanom, jasno je koliko je hrabra, kreativna i pozitivna. Iako joj je dolazak u novu zemlju sigurno bio izazovan, svojom upornošću i osmijehom pokazala je da se snovi mogu ostvariti gdje god se nalazili. Veselimo se vidjeti što će sve još postići – bilo na pozornici, plesnom podiju ili u učionici.

Video isječak pogledajte OVDJE.

Tekst pripremile Silvija Zidar i Monika Majnović.